Tibetski terijer se održao kroz stoljeća, preživjevši tibetsku nepovoljnu klimu i težak teren. Pasmina je razvila dvostruku dlaku, kompaktnu veličinu, jedinstvena stopala i veliku okretnost. To je pas srednje veličine, pola lubanje čini glava, a pola njuška, mjereno od vrha nosa i od kuta oka do vrha glave. Gledano sprijeda, oči su mu u sredini glave, kao što su i ljudske. Dlaka mu je vrlo gusta, snažne je građe, s kitnjastim repom uvijenim prema gore tako da mu pada preko leđa. Kada se gleda sa strane, dobrih je proporcija, kompaktan i ravnog držanja. Oči moraju biti tamne i široko razmaknute, rubovi očiju moraju biti tamni. Vrat je proporcionalan u odnosu na glavu i tijelo. Prsa i noge moraju biti jako obrasle dlakom. Ramena moraju biti u blagom nagibu, mišićava i zabačena unazad. Noge su ravne i jake kada se gledaju sprijeda. Upravo stopala čine tibetskog terijera jedinstvenim - ona su velika, plosnata i okrugla tako da izgledaju poput čižmica za snijeg. Stražnje noge su gusto obrasle dlakom i malo dulje od prednjih. Zglobovi su postavljeni nisko i nisu usmjereni ni prema unutra ni prema van.
Tibetski terijer ima dug i lagan korak s dobrim dosegom sprijeda i pokretljivošću otraga što mu omogućava potpuno istezanje. Dok hoda, stražnje noge ne smiju ići niti unutra niti prema van, a prednje noge se moraju kretati u istoj ravnini, isto tako i dok trči. To je vrlo brz pas koji se bez problema može svrstati u skupinu najbržih pasmina (to definitivno stoji jer imam najbrže pse u kvartu, mnogi ljudi koji puste svoje pse da jure s mojima ne vjeruje koliko su brzi).
Dlaka je dvostruka, ispod je mekana i vunasta, a izvana je ili valovita ili ravna, nikada kovrčava. Dlaka ne smije visiti do poda, ispod prsa se mora vidjeti dio praznog prostora. Boja dlake je također jedinstvena u svijetu pasa -  prisutne su sve boje i njihove kombinacije s tim da se nijednoj boji ili kombinaciji ne daje prednost.
Težina tibetskog terijera se kreće od 8 - 14 kg, dok je idealna visina između 35,6 - 40,6 cm, no tolerira se do 43 cm za mužjake, ženke su nešto niže. Visina manja od 33 cm i veća od 43 cm se smatra greškom. Genetski se radi o prilično zdravim i otpornim psima, te je možda interesantno spomenuti da spadaju među najdugovječnije pasmine. Dobri su penjači, te postoje fotografije tibetskih terijera koji sjede na ogradama ili drveću što je zacijelo posljedica njihovog prirodnog naslijeđa. Izrazito su osjetljivi na buhe budući da na nadmorskim visinama na kojima su živjeli u Tibetu, buhe ne mogu živjeti i stoga nisu razvili otpornost na njih.

Tibetski terijeri su šarmantna mala stvorenja s naglašenom osobnošću koju itekako koriste do određene granice. Osobno ih ne bi preporučila nekome tko nema apsolutno nikakvog iskustva sa psima budući da u njihovom odgoju treba biti jako dosljedan jer se vrlo lako može desiti da na kraju neiskusna osoba kod kuće ima malog tiranina . Radi o obiteljskom psu koji voli djecu i druge predstavnike ne samo pasa već i ostalih životinjica poput mačaka, ptica, glodavaca.... beskrajno su znatiželjni i stalno moraju nadgledati što se zbiva oko njih. Ponekad znaju biti izrazito tvrdoglavi.
Tibetski terijer definitivno nije pas koji će samo sjediti negdje u pozadini, iako se bez problema može prilagoditi navikama i rasporedu vlasnika. Voli biti u društvu, bilo ljudi bilo drugih životinja. Rođeni su zabavljači, te su izrazito aktivni.
Zbog svoje pokretljivosti su jako dobar izbor za agility.
Nije ih teško odgojiti, brzo uče, no treba im se nametnuti kao vođa jer su poprilično neovisni i vole razmišljati svojom glavicom.
Tibetski terijer se smatra i prethodnikom pulija (mađarski ovčar) koji je poznat kao jedna od najinteligentnijih pasmina u svijetu, te jedan od najboljih pasa čuvara koji postoje.
Njega dlake oduzima dosta vremena osobito ukoliko se radi o izložbenom psu. Bilo bi idealno kada bi vlasnik tibetskog terijera dnevno posvetio barem 10 minuta njezi dlake.

OPĆI IZGLED I KARAKTERISTIKE
Čvrst i krupan, srednje velik, dugodlak, općenito kvadratičnog oblika, živahan, po naravi dobar pas za društvo
Radi se o psu iz jednog od najokrutnijih mjesta na zemlji – preživljavanje na takvom mjestu zahtjeva čvrstoću u građi. To nema veze s grubošću i težinom već s balansiranom čvrstoćom i žilavošću. Pasmina ima sjajnu čvrstoću u odnosu na veličinu.  Mogli bismo reći da se radi o ekonomičnoj građi koja ne zahtjeva velike količine protinske hrane za održavanje (vrlo velike ili vrlo male životinje imaju puno veće zahtjeve za preživljavanje).
Tibetski terijeri moraju imati dugu dlaku. Dlaka je dvostruka i stvara odličnu izolaciju u tibetskim klimatskim prilikama. Vanjska dlaka štiti od snijega i kiše dok unutarnja, vunasta poddlaka služi kao izolacija.
Nijedan dio tijela psa ne bi trebao biti neproporcionalan – ne samo zbog općeg dojma ugodnog oku već da  se dobije slika jednog sklada i balansiranosti koji rade zajedno. Kvadratičan oblik je anatomska forma “nekultiviranih” pasa na svijetu – istinskih psećih “životnih boraca”.
Originalni standard iz 1934. kaže da se radi o srednje velikim terijerima koji su općenito slični staroengleskim ovčarima, no kasnije je taj opis izbačen iz standarda – vjerojatno zato što su se vanjski izražaj i balansiranost izmjenili tijekom godina - vjerojatno su tad bili kvadratičniji nego danas i “viši” u nogama.
Što se karakteraristika tiče može biti vrlo neovisan i vrlo inteligentan. Većina tibetskih terijera je jako vezana uz svoju obitelj, te često znaju odabrati pojednica uz kojeg se specijalno vežu.

TEMPERAMENT
Oprezan, inteligentan i zaigran, nije ratoboran niti svadljiv, nešto suzdržaniji prema strancima
Na Tibetu su između ostalih, imali i funkciju “alarma”, te nijedan stranac nije mogao prići bez da su alarmirali sve u kući. No, kada su jednom predstavljeni strancu obično odmah postaju prijateljski raspoloženi.  Vezani su uz svoju obitelj i vole biti uključeni u svaku akivnost.
Rijetkost je vidjeti tibetskog terijera koji bi bez razloga pokazivao agresiju prema drugom psu, no ako bi bio napadnut uvijek je spreman obraniti se.
Bitno je nastojati razumjeti koliko jako se trude da nam udovolje i koliko uživaju kada su u centru naše pažnje.
Vrlo su inteligentni, te ih treba stimulirati kako bi se razvili svoje potencijale. Kao pasmina su vrlo orjentirani na ljude.

GLAVA
Srednje duga lubanja niti široka niti gruba, lagano se sužava od ušiju preka očima, niti je zaobljena niti potpuno ravna između ušiju. Jagodične kosti su u luku, ali nisu pretjerano naglašene.  Stop je u visini očiju, ali nije prenaglašen.
Snažne njuške  s dobro razvijenom donjom vilicom.
Dužina od očiju do vrha nosa jednaka je dužini od očiju do zatiljka. Nos je crn. Glava je bogato odlakana s dugom dlakom koja pada preko očiju. Donja vilica ima malu, ali ne naglašenu bradu.  Sve to daje jedan odvažan, odlučan izražaj.

UŠI
Viseće, nošene ne previše uz glavu, u obliku slova V, ne prevelika i dobro odlakana.
Iako nije specificirano vrh uha bi trebao biti u ravnini s kutom oka.

VRAT
Snažan,i mišićav.
Predug vrak se može činiti atraktivnim, ali je balans izgubljen na jednak način  na koji bi kratak  vrat davao dojam asimetričnosti kod inače kvadratičnog psa.

ZUBALO
Škarasto ili obrnuto škarsto. Sjekutići postavljeni tako da čine lagani luk, ravnomjerni i okomito  usađeni u vilicu. Poželjno je potpuno zubalo.
Zubalo se mijenjalo od standarda iz 1934 . – izraziti luk sjekutića se promjenio u lagani luk.
1977. je lagani predgriz bio dozvoljen.

OČI
Velike, okrugle i tamne, niti izbočene  niti upale, smještene daleko jedno od drugog

PREDNJE NOGE
Bogato odlakane, stoje ravno i paralelno, došaplje je blago ukoso

ZADNJE NOGE
Bogato odlakane i mišićave, skočni zglobovi nisko smješteni

TIJELO
Mišićavo, kompaktno i moćno. Udaljenost od vrha ramena do korjena repa jednaka je visini grebena, ravne leđne linije, bedra kratka i lagano u luku.
Omjer visine i duljine je definiran tako da općenito daje kvadratnu konfiguraciju.

ŠAPE
Velike, okrugle, bogato odlakane s dlakom između prstiju i jastučića, dobrog stajanja na jastučićima, bez izbočina na šapama.
Velike i okrugle šape su specifične za pasminu. Takve šape su izuzetno važne za preživljavanje. Širina i čvrstoća šapa spriječavaju da pas padne u duboki snijeg I da ne rasipa dragocjenu energiju. Dlaka između prstiju služi kao pomoć pri zaustavljanju kod naglog skretanja i zaustavljanja. Šape im služe i za pridržavanje – mnogi mladi psi / štenci će se penjati iz svoje ogradice – puppy pen služeći se šapama kao rukama.

REP
Srednje dug, visoko usađen i nošen u luku preko leđa i dobro odlakan. Pri vršku repa se često zna nalaziti prijelom, no to je dozvoljeno.

KRETANJE
Lagan iskorak s dobrim dosegom i snažnim potiskom. U hodu i laganom kasu noge ne idu ni prema unutra ni prema van.
Njihovo kretanje nikada ne bi trebalo izgledati ‘’ubrzano’’ već bi se trebalo odvijati s minimum napora – tzv. ‘’ekonomično’’ kretanje prilagođeno kretanju na velike udaljenosti.

DLAKA
Dvostruka dlaka. Podlaka meka i vunasta, a pokrovna bogata, fina , ali niti svilenkasta niti vunasta, duga, ravna ili valovita, no ne kovrčava.
Pravilna tekstura dvostruke dlake je bitna karakteristika pasmine, no dlaka nije isključivo zbog ljepote već služi praktičnoj svrsi koja im omogućava preživljavanje . Jača, vanjska dlaka štiti od vlage i snijega, vrućine i prašine. Meka podlaka čuva tjelesnu toplinu i štiti psa od ekstremnih vrućina i hladnoće.
Konačna tekstura dlake se javlja s minimum godine dana starosti psa, no kod nekih linija treba puno više vremena – to se prvenstveno odnosi na neke rane linije za koje treba i nekoliko godina da dlaka dobije konačan oblik u teksturi.
Tekstura dlake je bitna, te se najčešće uspoređuje s ljudskom kosom, no kao i kod ljudi tekstura varira od psa do psa.
Preduga dlaka nije ispravna za pasminu, no sudac neće to ocjeniti kao grešku – mora postojati “prozor” ispod psa.
Uređivanje i prezentiranje psa ima veliku ulogu – ne znači da psa treba izlagati u ‘’natur looku’’, ali isto tako ravnanje dlake, šišanje kako bi se tijelu dalo oblik ili izvlačenje podlake nije prihvatljivo!!!
Dlaka nikada ne bi trebala ličiti na skulpturu , te bi cjelokupna prezentacija trebala djelovati što prirodnije.
Dlaka štenaca je mekana i nije uvijek dvostruka. Kako se podlaka počinje javljati počinju se javljati i češća petljanja dlake tako da je potrebno svakodnevno češljanje. Nova podlaka u kombinaciji s mekanom dlakom štenaca je sjajna kombinacija za brzo petljanje osobito ispod brade, prednjih nogu, na butinama, te ispod repa.

BOJA
Kod tibetskih terijera su gotovo sve boje dozvoljene tako da njihove kombinacije predstavljaju dio šarma same pasmine.
Bijeli, zlatni, sivi, boje dima, crni, partikolor, tricolor....izuzetak predstavlja boja čokolade i jetre budući da psi tih boja obično imaju smeđi pigment tako da ta boja obično nije dozvoljena.
Traži se potpuna crna pigmentacija, no neki parti i tricolor psi mogu imati nepotpunu pigmentaciju nosa – to nije poželjno. Zlatni ili krem psi mogu imati nepotpuni crni nos – on može rangirati od rozog do smeđeg u ranim nijansama – neki put se radi o tzv. ‘’winter nose’’ osobito kod ženki, no to može i ne mora biti stvar hormona – sve navedeno nije poželjno.
Tekstura bijele dlake je često drugačije teksture nego li tamnija dlaka.

VELIČINA
Težina tibetskog terijera se kreće od 8 - 14 kg, dok je idealna visina između 35,6 - 40,6 cm, no tolerira se do 43 cm za mužjake, ženke su nešto niže. Visina manja od 33 cm i veća od 43 cm se smatra greškom.

Izvor fotografija:
The Tibetan Terrier – Anoutline of the past and look towards the future by Angela Mulliner, 1. svezak